STARE FOTOGRAFIJE I ZANIMLJIVOSTI

Ovo su fotografije starih žitelja Donjeg Lukog. Ukoliko neko od Donjelučana ima još neke fotografije neka ih dostavi mailom i biće objavljene:

mail:     
ismetpozder@gmail.com

 

NEOBIČNI TOPONIMI

TENTINA VODA

Tentina voda je ustvari izvor koji se nalazi iznad Hajdarove lazine. Ona se nalazi neposredno iznad ceste na prevoju gdje cesta iz Daleča izlazi na Ravno brdo. Nekada je Tentina voda imala značaj. Čobani bi je posjećivali i sipali vodu u flaše koje bi nosili sa sobom. Danas za Tentinu vodu ne zna gotovo niko. Ova voda neobična je po tome što nikada ne istječe iz bureta u kome se nalazi. Bure je ustvari šupalj hrast koji je neko uokvirio i tu postavio tako da voda utječe unutra. Ne zna se ko je to uradio. Najstariji ljudi u selu znali su samo to da koliko god vode zahvatite, njen nivo ostaje isti, ne mijenja se. Znali su i to da je to drveno bure uvijek bilo tu i isto izgledalo. I danas je tako. Odakle naziv TENTINA ni to se ne zna. Naziv je ipak jedinstven. I neobičan.Ipak, nekada 2008.godine Mehmed Vilić sagradio je česmu na Tentinoj vodi. Kupio je betonsko korito i sveo vodu na cestu. Tako sada možete tu zastati i vode sa Tentine vode napiti se. Dobro je to jer inače voda je bila neupotrebljiva.

MAŠNIK

          Riječ mašnik označava, ustvari kršćanskog svećenika u užem smislu. Mašnikom se naziva predio od Lepernice, ispod stijena koje se nalaze ispod Šitovih kuća na Brdima, pa do mjesta gdje put skreće za Donje Luko. Leprenica je potok, rječica koja protječe kroz selo Zelomići (Lepernica u svom gornjem toku ima drugačiji naziv). Kod mosta u Din-dolu ona se ulijeva u rijeku Ljutu. Na svom putu Lepernica je usjekla teško prolazan kanjon Kondžilo. Lepernica ljeti gotovo presuši. Tad ribu u njenim bistrim virovima možete hvatati golim rukama. Riječ Mašnik nekada je izazivala strah. Bio  je to predio zarastao u bukovu šumu. Pun divljih životinja. Nekako uvijek u polumraku. Danas Mašnik je ispresijecan cestom i to sa tri krivine. Šume gotovo i nema. A asfaltni put na tom dijelu tjera svaku pomisao na prošlost.   (Zašto je naziv mašnik postao i opstao u ovim krajevima, ko će ga znati ? Valjda niko do danas i nije znao pravo značenje ove riječi)

SVATOVSKO GROBLJE NA BRDIMA

Na jugžnom dijelu sela Brda, pored nekada glavnog puta Kalinovik - Bjelimići, na lokalitetu Brdsko greblje nalazi se više od desetak stećaka za koje gotovo niko i ne zna. Pedesetak metara južno nalazi se harem sa bašlucima i bez ikakvih natpisa. Niko u ovim krajevima ne zna ko je tu sahranjen. I stećci i bašluci su još uvijek dobro očuvani. U ovim krajevima postoji legenda da su se na ovom mjestu sukobili svatovi oko nekakve djevojke. Jedni su je vodili iz pravca Bjelimića, a drugi su bili pošli po nju. Tu su se susreli i svi izginuli. Jedni kao spomenike imaju stećke, a drugi bašluke.Stvarnost je, vjerovatno drugačija. Ispod stećaka leže Brđani koji su bili Bogumili, a nešto zapadnije leže isto tako Brđani koji su prešli na islam i osnovali novo groblje sa bašlicima kao nadgrobnim spomenicima.

BEG PILIPOVIĆ

          Na Lukom je nekada živio beg Pilipović. Njegova je bila Župa zagorska, sve do Kalinovika. Kalinovik i dalje prema Foči pripadalo je begu Čengiću. Kula i ahar nalazili su se na najljepšem mjestu,  na Lazu. U ovim krajevima se pričalo da je beg svojim ženama bio napravio takav objekat da nikada kap kiše nije mogla (morala) pasti na njih.Zadnji potomak te begovske porodice Hakija Pilipović odselio je u selo Mjehovina. To selo je u neposrednoj blizini Kalinovika. Tamo je i umro. Njegov sin Abdurahman (Braco) Pilipović bio je doktor u kalinovačkoj bolnici. Početkom rata uhvaćen je od strane komšija iz Kalinovika i odveden. Do danas mu se gubi svaki trag. 

BEŠIROV KUK

         To je predio koji se nalazi ispod sela Luko, prema selu Obalj. Kamenita litica kroz koju je nekada postojala samo jedna staza kojom se brže moglo sa Lukog doći na Obalj. A išlo se često. Na Oblju je bila škola i prodavnica, a djece puno selo.

DALEČA   
           To je naziv za predio koji se nalazi ispod ceste od skretanja u Donje Luko na Kovačevu dolu pa do Tentine vode. Ovaje neveliki teren zarastao je u visoku bukovu šumu. U sred dana u Dalečima vlada potpuni mir i hlad. Bukov mozaik ne dozvoljava sunčevim zrakama da padnu na zemlju. Kroz Daleča postoji staza u Donje Luko. Onima koji nisu navikli hodati sami po šumi ne preporučujem da se upute u ovaj predio. Strah u pustoši i šumskoj tišini ovdje vas brzo natjera da vas poduzmu žmarci, a noge same počinju da ubrzavaju svoje kretanje. Potom se hod pretvori u trk. Ipak na samom početku naići ćete na Studeno vrelo. Nekada je bila podzida i u kamen uklesana česma. Voda hladna kao led, ali za vrijeme ljetnih vrućina presuši.

STUDENO VRELO

          Ovo vrelo nalazi se na kraju Daleča pored staze koja vodi u Donje Luko. Dugo vremena bilo je ono glavno pojilište za stoku i izvor pitke vode za čobane. Voda hladna kao led izvire iz bukove šume. Na samom izvoru kamena pozida i u kamen uklesana česma. Ne zna se ko je sagradio tu česmu. Vremenom voda je sebi našla lakši prolaz. Sedamdesetih godina prošloga vijeka ljeti bi presušila. Jedini izvor koji nikada u Donjem Lukom ne bi presušio je drugo Studeno vrelokoje se nalazi iza Smajlove Pećine. Tu je kažu jako dobra voda. Devedesetih godina prošlog vijeka taj izvor htjeli su Donjelučani dovesti u Donje Luko. Novac je bio sakupljen. Čak su bile položene i zakopane cijevi. I to od Krebničkog potoka do u Osoje. Rat je prekinuo poslove. Dio cijevi je izgorio, a dio je spašen. I danas to Studeno vrelo čeka da se njegova voda dovede bar na cestu u Donje Luko, da postane nečiji hajir. Valjda će biti i to.

 GUSTI GRAB

Bio je to naziv za veoma veliki i razgranat grab. U svojoj krošnji imao je mnoštvo grana i grančica. Grab se nalazio pored puta iz kuće Hajdara i Smajila Vilića, prema Krebničkom potoku. Ali to nije bilo samo drvo. Bio je to i toponim vrlo važan u orjentaciji  u tom prošlom vremenu. Danas, osušio se potpuno. Pobijedila ga je divlja loza (pavit) koja pobjeđuje sve u ovom kraju. Imela i divlja loza su pravi gospodari ovog kraja. Mogu da ubiju svako drvo.Kad se jednom nakače na neko drvo, onda je to njegov kraj. Slika gustog graba snimljena JE oktobra 2008.god.

TAHIROV JASEN

 To je jasen koji je bio najveći u ovom kraju. Zašto se baš tako zove, ne zna se. Postoji legenda da se tu objesio nekakav Tahir pa se po tome zove Tahirov. Nisam siguran da li veći jasen uopće i postoji. Nalazi se u mjestu Potoci. Potoci su mjesto koje se pruža niz potok, ispod ceste, poslije Kovačeva dola. I tu ima izvor. Jasen nije daleko od ceste. Vjerovatno oko 200 metara. Nije puno visok. Oko pet metara, ali je za to debeo.  Da ne povjerujete vlastitim očima. Otiđite i uvjerite se u to.

ČESTA

Ako pođete iz Donjeg Lukog prema selu Hotovlje, najbliže je uskom stazom koja vodi iz  Donjeg Lukog preko Ravnog brda (Gaja).  Na tom putu u sred divljine nalazi se jedna veća livada koja se zove Česta. Ime je dobila, valjda, po bezbrojnoj i gustoj ljeskovoj i jasikovoj sitnoj šumici kroz koju teško možete proći. Na tom imanju nekada, oko Drugog svjetskog rata življeli su Ibro i Melća Kunić. I ja se sjećam kuće koja je bila uvrh Česte. Negdje dok sam bio u nižim razredima osnovne škole i dok sam išao na Kutine, tu je bila kuća pokrivena raževom slamom. Imanje je bilo prilično zaraslo. Vlasnici su umrli, djeca odselila i nikada se nisu vraćala tu u Čestu. Kažu da su čitav svoj život Ibro i Melća išli po vodu na Aginac. To je izvor u Hotovlju, iznad kuće Ibra Imamovića (Turkuše). Daleko oko jedan kilometar. Poslije njihove smrti, za čudo, iznad same kuće stvorio se izvor. Dobar izvor koji nikada ne presušuje. Tu je Hajdar Vilić napravio hajir. Saljeveno je betonsko korito i česma. Danas od toga nema gotovo ništa. Izvor je ostao. Kuća je nestala već davno. Imanje je kupio Mujo Kunić. Bio ga je uredio i očistio, ali danas gore je nego što je ikada bilo. Niste dolazili i vidjeli. I bolje je da niste.........  

VEZILOV   VIR

            Ovaj vir nalazi se na rijeci Ljutoj. Do njega se dolazi preko Kovinih stijena. Ide se uskom stazom, uzvodno, a onda naniže. Prilaz težak. Zašto se tako zove, ko zna ?Vezilov vir je nastao na mjestu gdje je rijeka sebi napravila prolaz između stijena. Stijene, ravne, visoke oko 20 metara, udaljene oko tri metra međusobno. Krošnje drveća diraju se tu sa susjednih obala. To, valjda, ima samo još kanjon rijeke Rakitnice. Dužina Vezilova vira je tridesetak metara. Tu rijetko dolaze ljudi. Nizvodno od mosta u Dindolu ovdje se može doći samo plivajući. Ispod vira je gaz. Gaz je ustvari mjesto gdje se neka rijeka može pregaziti. U Vezilovu viru uvijek ima pastrmke. Podno vira, na gazu je veoma jak izvor. Voda ledena usred ljeta. Da je takav izvor negdje visočije. Bio bi prava blagodat. Ovako niko ga ne može koristiti.

SASTAVCI

To je mjesto na kome se sastaju Neretva i rijeka Ljuta. Do Sastavaka, iz pravca Lukog stiže se niz Kremenitu glavicu. Na Sastavcima je prostor ograničen. Uzvodno, uz Neretvu tu možete samo do Obora. Obore su ogromna sedimentna stijena sa lučke strane. Ispod samih Obora ima jak izvor. Možete ga vidjeti na jednoj od fotografija. Ispod Obora, ljeti se pravio mostić preko Neretve. Tu se prelazilo i ribarilo uzvodno. Išlo se, dakle, ispod sela Ljusići prema Đevič viru, Krupcu, Timunjači i Treskavcu. Niz Neretvu, na Sastavcima se ne može. Tu je veoma uzak kanjon koji se može zaobići samo kroz Gornju Ljubuču. To je predaleko. Neki probaju i preko stijena. Opasno je.Taj kanjon se zove Nakloni. Nekada su, prije rata, tu na Sastavcima,  godinama ljetovali moj amidža Meho i tetak Šećo Mahović, sa porodicama. 

MEDOVA PEĆINA

          Nema puno pećina u Donjem Lukom i okolini. Najpoznatije su Okrugla pećina, Medova pećina i Gozdova peć. Okrugla pećina je veoma mala. Nalazi se pored puteljka za Brda. Odma iznad Gornjeg vrela. U Gozdovoj peći sam bio samo jednom. Nalazi se negdje iznad Vezilova vira. Medova pećina je najveća. Ona se nalazi u njivi Smajila Vilića koja se zvala Pećina. Nije puno duboka, ali može da zaštiti od kiše i nevremena. Liči na ogromnu ploču koja se ukoso naslonila ne veliki kamen na kraju. Zašto se tako zaove, vjerovatno možete lahko pogoditi.

OKLADNIK

          Ne mogu a da ne pomenem ovaj toponim. Nema on nikakve veze sa selom Luko. Ipak, odlično se vidi iz Donjeg Lukog. On se nalazi preko Neretve, suprotno od sela Donja Ljubuča. To je ogromna kamena litica koja se oko 500 metara obrušava u Neretvu. Okladnik zaklanja selo Ljusići sa zapadne strane. U njemu je podosta borove šume. Između Okladnika i Ljusića je rejon najdeblje i najviše bukove šume u ovom kraju. Taj rejon zove se Rudišta. U Okladniku, kažu postoji jedna ogromna pećina. Niko joj ne zna kraj. U pećini postoji izvor.  Dovoljno je visoka te se po njoj može horizontalno normalno kretati. U toj pećini poslije Drugog svjetskog rata dugo (više od deset godina)su se krili škripari. Bili su to neki mještani koji se nisu predali partizanima. Teren su svakodnevno češljale UDBA I OZNA, ali bez uspjeha. Do pećine prilaz je veoma težak. Nikada nisam bio u toj pećini. Ko zna šta u njoj danas ima........?  

OSNOVNO ŠKOLOVANJE 

PODRUČNA ŠKOLA - OBALJ

Na Oblju je bila osmorazredna škola, područno odjeljenje Osnovne škole „Miladin Radojević“ iz Kalinovika. U tu školu i niz Beširov kuk išli su đaci sa Lukog. Od 1970 do 1980. godine išli su:

1. Mehmed Dokara
2. Akif Dokara
3. Mehmed Vilić
4. Hamdija Vilić
5. Ramiz Vilić
6. Ramiza Kunić
7. Rasim Vilić
8. Ismet Kunić
9. Fikret Kunić
10. Izet Kunić
11. Ismet Pozder
12. Zineta Pozder
13. Nurko Haseta
14. Avdo Haseta
15. Neđo Perućica
16. Žarko Perućica

Na Obalj se išlo u 5. 6. 7. i 8. razred. Neki đaci samo 8. Prva četiri razreda išlo se u područnu školu na Kutine. U moje vrijeme na Kutinama su bili učitelji:

1.      Marko Macanović

2.      Dušan Puhalo

3.      Zlata Kajmović

4.      Stoja  Govedarica

5.      Milosav Vujičić

6.      Luka Zubac

Dvije ili tri godine, negdje 1970. do 1973. na Kutinama je bilo sedam razreda. Brzo su ukinuti. Bilo je to vrijeme kad je važila naredba: PRUŽI RUKE, RUKE NA LEĐA, i kad je odlazak po ljeskovac bio proizvoljna učiteljeva ocjena. Ipak po mnogo čemu sjećam se uzornih časova Dušana Puhala. Čini mi se da sam sličan način rada imao dugo godina po završetku Pedagoške akademije 1980. godine.

Na Oblju u 6. razredu bilo je teško. Sva djeca iz muslimanskog dijela općina Kalinovik bila su lošiji đaci. Bili su čini se i zaista lošiji. Sjećam se jedne generacije, nas oko 30 i toga kako smo podnosili poraze. „Propalo“ je tada nas 80 %. Većina je napustila dalje školovanje. Osnovnu školu su kasnije polagali vanredno. Rijetkost je bila da tada ženska muslimanska djeca idu u školu na Obalj. U toj školi većinu činila su srpska djeca sa Oblja. A djevojčice su nosile dimije. Bilo je to prijelomno vrijeme. Tada najbolja učenica iz područnog odjeljenja Kutine, Ćamila Imamović koja je na Kutinama imala sve petice, jedva se provukla na Oblju. Ja sam srećom bio dobar đak, ali imao sam problema. Raznih.

U to vrijeme na Oblju su radili sljedeći nastavnici:

1. Radovan Nogo
2. Dane ??
3. Blagoje Lažetić
4. Novka Lažetić
5. Ivka Bratić
6. Tihomir Bratić
7. Dmitar Komatina
8. Hasan Đulmez
9. Rato Kovačević

Radilo se u dvije smjene i na Kutinama i na Oblju. Poslije nastave valjalo je po mraku iz druge smjene preći kanjon Jezerca i doći kući. A dječiji strah od mraka bilo je teško pobijediti.

Na Oblju je bila i jedina prodavnica na cijelom tom području. Svakodnevno se pješačilo i po nekoliko sati da bi se kupile osnovne životne namirnice i druge sitne potrepštine.Konj je bio jedino prevozno-prenosno sredstvo.